Monetizacija kućnih proxyja u DePIN ekosustavima

Evolucija dijeljenja interneta i DePIN-a

Jeste li se ikada zapitali zašto vaša kućna internetska veza odjednom vrijedi više od pukog maratonskog gledanja Netflixa? To je zato što prelazimo iz svijeta u kojem velike tehnološke tvrtke posjeduju svu infrastrukturu u svijet u kojem ste zapravo plaćeni za vrijeme u kojem je vaša mreža aktivna.

Decentralizirane mreže fizičke infrastrukture (DePIN) stručan je naziv za izgradnju resursa iz stvarnog svijeta — poput bežičnih mreža ili karata — koristeći blockchain za koordinaciju cijelog procesa. Umjesto da jedna tvrtka poput Googlea ili Amazona posjeduje svaki poslužitelj, hardver se nalazi u vašem dnevnom boravku ili automobilu.

• Spoj fizičkog i digitalnog: Blockchain više nije samo "magični internet novac"; sada se koristi za upravljanje stvarnom hardverskom imovinom.
• Skaliranje putem zajednice (Crowdsourcing): Prema podacima DePIN Beta Tester, tržišna kapitalizacija DePIN sektora dosegla je 34,3 milijarde dolara krajem 2024. godine, uz rast od 400% u samo godinu dana. (Messari Unveils 4 New DePin Sectors Amid 400% Growth)
• Sustavi poticaja: Pokrenete čvor (node), pružate uslugu (poput pohrane podataka ili propusnosti mreže) i zauzvrat zarađujete tokene. Jednostavno.

Razmišljajte o svojoj neiskorištenoj brzini uploada kao o slobodnoj spavaćoj sobi. Ne koristite je 24 sata dnevno, pa zašto je ne biste iznajmili? Tu na scenu stupaju rezidencijalni proksiji (residential proxies). Tvrtkama su potrebne "čiste" IP adrese iz stvarnih kućanstava za aktivnosti poput prikupljanja podataka s weba (web scraping) ili treniranja AI modela, a da ih pritom podatkovni centri ne blokiraju.

Projekti poput Grassa doslovno omogućuju ljudima monetizaciju viška propusnosti (bandwidth) kako bi pomogli u indeksiranju weba za umjetnu inteligenciju. To je golema promjena — od centralizirane kontrole pružatelja internetskih usluga (ISP) prema P2P ekonomiji u kojoj ste vi pružatelj usluge.

Iskreno, krajnje je vrijeme da prestanemo dopuštati telekomunikacijskim tvrtkama da dvostruko zarađuju na našim podacima. U nastavku ćemo pogledati kako to zapravo funkcionira "ispod haube".

Kako funkcionira monetizacija rezidencijalnih proxyja

Dakle, imate tu internetsku vezu koja uglavnom stoji neiskorištena dok ste na poslu ili spavate. Zašto dopustiti svom pružatelju internetskih usluga (ISP) da zadrži sav profit od infrastrukture koju sami plaćate? Monetizacija rezidencijalnih proxyja zapravo je pretvaranje vaše kućne IP adrese u mikro-prolaz (gateway) za ostatak weba.

Početak obično uključuje instalaciju "čvora" (node) — što je zapravo lagani softver — na vaše računalo ili ponekad korištenje namjenskog hardverskog dodatka. Taj čvor radi u pozadini i služi kao relej. Kada provjereni klijent treba ispitati kako oglas izgleda u vašem gradu ili želi prikupiti cijene iz maloprodaje (web scraping), njegov zahtjev prolazi kroz vašu vezu.

• Usmjeravanje i tuneliranje: Softver stvara sigurni tunel (često koristeći protokole poput SOCKS5 ili kriptirani TLS) koji maskira identitet krajnjeg korisnika vašom rezidencijalnom IP adresom.
• Dostupnost (Uptime) je ključna: Većina DePIN protokola, kao što je Grass, prati koliko dugo je vaš čvor na mreži. Ako vaša veza puca ili latencija postane previsoka, vaš "bodovni prag reputacije" pada, a s njim i vaše nagrade.
• Privatnost na razini paketa: Kvalitetni pružatelji usluga koriste podijeljeno tuneliranje (split-tunneling) kako bi čvor koristio samo "višak" propusnosti, nikada ne zadirući u vaš privatni lokalni promet niti pristupajući vašim datotekama.

Umjesto mjesečnog čeka, obično zarađujete izvorne kripto tokene. Tu na scenu stupa "Dokaz o propusnosti" (Proof of Bandwidth). Kako bi spriječili ljude da lažiraju svoju brzinu, mreža koristi decentralizirane verifikatore koji šalju sićušne kontrolne pakete ("heartbeat") vašem čvoru kako bi potvrdili da ste doista prisutni.

• Zarada po bajtu: Plaćeni ste na temelju protoka podataka. Više proslijeđenih podataka znači više tokena u vašem novčaniku.
• Ponuda i potražnja: Na decentraliziranoj burzi, ako svi u Zagrebu uključe čvor, stopa nagrade bi mogla pasti. No, ako ste jedini čvor u manjem mjestu, vaša "rijetka" IP adresa mogla bi vrijediti više.
• Pasivno skaliranje: Kao što je ranije spomenuo DePIN Beta Tester, tržište za ove decentralizirane resurse doživljava eksploziju jer je tvrtkama to jeftinije nego unajmljivati ogromne podatkovne centre koji ionako često bivaju blokirani.

Ovo je prilično elegantan način da povratite dio vrijednosti od svog mjesečnog računa za internet. Sljedeće bismo vjerojatno trebali razgovarati o tome što te tvrtke zapravo rade s vašom vezom — i je li to uistinu sigurno.

Vodeći projekti koji predvode promjene

Idemo se posvetiti stvarnim igračima koji ovo omogućuju. Jedno je raspravljati o teoriji usmjeravanja paketa, ali vidjeti kako ove mreže zapravo upravljaju vašim podacima (i plaćaju vam za to) trenutak je u kojem teorija prelazi u praksu.

Ako ste u zadnje vrijeme pratili DePIN scenu, sigurno ste čuli za Grass. Oni su se praktički brendirali kao "AI privatna mreža". Tehnička strana je prilično elegantna — koriste vašu rezidencijalnu vezu za prikupljanje podataka s javnog weba.

• Poligon za treniranje AI-ja: AI modeli poput ChatGPT-a trebaju goleme količine podataka. Grass čvorovi djeluju kao "oči" za ove modele, dohvaćajući sirovi HTML sa stranica koje obično blokiraju podatkovne centre.
• Sustav preporuka: Brzo su narasli zahvaljujući višerazinskom sustavu preporuka. Rani korisnici dobivaju "ulog" u budućnosti mreže, iako se trenutno sve vrti oko prikupljanja bodova koji će se s vremenom pretvoriti u tokene.
• Privatnost naspram stvarnosti: Grass tvrdi da ne vide vaše osobne podatke. Tehnički gledano, budući da rade na aplikacijskom sloju kao proširenje preglednika ili laki čvor, oni samo usmjeravaju specifične web zahtjeve. No, kao i uvijek, vjerujete njihovom kodu da neće zaviriti u vaše lokalne DNS upite.

Dok se Grass fokusira na prikupljanje podataka, projekti poput Sentinela i Mysteriuma grade prave decentralizirane VPN (dVPN) usluge. To je potpuno drugačija kategorija jer se radi o P2P privatnosti, a ne samo o indeksiranju weba.

Ostala velika imena uključuju DIMO, koji vam omogućuje monetizaciju podataka iz vašeg automobila, te Soarchain, koji gradi decentraliziranu mrežu za komunikaciju vozila sa svime oko sebe (V2X). Ovi su projekti ključni za "fizičku" stranu DePIN ekosustava.

• Tuneliranje temeljeno na čvorovima: Kod tradicionalnog VPN-a vjerujete tvrtki poput Nord-a ili Express-a. Kod dVPN-a se povezujete na čvor koji pokreće netko poput Marka u Zagrebu. Enkripcija se odvija putem WireGuard ili OpenVPN protokola, ali izlazna točka je rezidencijalna IP adresa.
• Otpornost na cenzuru: Budući da su ovi čvorovi raspršeni na tisuće kućnih pružatelja internetskih usluga (ISP), vladama je gotovo nemoguće blokirati cijelu mrežu. Ako jedan čvor padne, dVPN klijent se jednostavno prebaci na drugog sudionika (peer).
• Sentinelova arhitektura: Sentinel koristi model središta i krakova (hub-and-spoke) unutar Cosmos ekosustava. Izgrađen je za "neblokirajući" pristup, što je od presudne važnosti u regijama s intenzivnim nadzorom interneta.

Kao što je prethodno istaknuo DePIN Beta Tester, ovi su projekti dio tržišta koje bilježi rast od 400 % na godišnjoj razini. Ovo više nije samo hobi; to je infrastrukturni pomak vrijedan 34 milijarde dolara.

Iskreno, razlika između proxyja i punog dVPN-a svodi se na OSI sloj. Proxyji su obično namijenjeni samo za web promet (sloj 7), dok dVPN tunelira sve na mrežnom sloju (sloj 3). Oba koncepta su izvrsna, ali služe različitim svrhama. U nastavku bismo trebali razmotriti stvarne rizike dopuštanja strancima da koriste vašu IP adresu.

Rizici i sigurnost u DePIN sektoru

Budimo realni – ustupanje vaše kućne IP adrese decentraliziranoj mreži nije baš isto što i dijeljenje lozinke za Netflix. Zapravo otvarate digitalna stražnja vrata, a ako niste oprezni s protokolima za tuneliranje, stvari se mogu brzo zakomplicirati.

Najveći problem je atribucija. Ako "klijent" na DePIN mreži koristi vašu vezu za sumnjive radnje – poput napada na vladine stranice ili rudarenja podataka iz ograničenih baza – taj će zahtjev izgledati kao da dolazi iz vašeg dnevnog boravka. Kako biste to ublažili, morate osigurati da protokol koristi robusnu enkripciju na transportnom sloju.

• Rizici za reputaciju IP adrese: Iako ove mreže teže tome da budu "čiste", intenzivno korištenje može dovesti do toga da vaša rezidencijalna IP adresa završi na crnoj listi. Možda ćete se naći u situaciji da rješavate beskonačne "captcha" provjere samo da biste kupili tenisice online – to je cijena koju plaćate za nagrade.
• Slojevito korištenje VPN-a: Pametan potez je korištenje tradicionalne usluge poput SquirrelVPN na vašim glavnim uređajima. Ključno je koristiti "split-tunneling" kako biste izuzeli DePIN čvor iz VPN tunela ili pokretali čvor na zasebnom hardverskom uređaju. Ako promet čvora ide kroz vaš VPN, on gubi status "rezidencijalne IP adrese" i nećete zaraditi ništa.
• Validacija izlaznih čvorova (Exit Node Validation): Vrhunski projekti sada koriste "verifikatore" kako bi otkrili zlonamjerne aktere prije nego što njihovi paketi uopće stignu do vašeg kućnog usmjerivača.

Vidimo pomak prema naprednijim mrežnim arhitekturama radi zaštite pružatelja usluga. Neki projekti eksperimentiraju s dokazima s nultim znanjem (Zero-Knowledge Proofs - ZKP) kako bi dokazali da je paket "siguran" bez da čvor zapravo vidi neenkriptirani sadržaj. Sve se svodi na ograničavanje onoga što DePIN protokol zapravo može dotaknuti.

• SOCKS5 naspram WireGuarda: Dok je SOCKS5 uobičajen za jednostavne proxy poslužitelje, WireGuard nudi puno bolje performanse i najsuvremeniju kriptografiju za potpune dVPN tunele.
• Izolacija prometa: Uvijek pokrećite svoj čvor na zasebnom VLAN-u ako vaš usmjerivač to podržava; to sprječava kompromitirani čvor da "vidi" vaš pametni hladnjak ili prijenosno računalo.
• Automatski sigurnosni prekidači (Kill-Switches): Ako enkriptirani tunel pukne, softver bi trebao trenutno prekinuti vezu kako vaši izvorni podaci od pružatelja internetskih usluga (ISP) ne bi iscurili.

Iskreno, kao što je ranije spomenuo DePIN Beta Tester, tržište raste tako brzo da je sigurnost ponekad u drugom planu. Ovdje morate biti sami svoj mrežni administrator. U nastavku ćemo istražiti kako zapravo maksimizirati te nagrade u tokenima bez da preopteretite svoju propusnost.

Ekonomija tokenizirane mreže

Jeste li ikada razmišljali o tome kako vam pružatelji internetskih usluga (ISP) naplaćuju "neograničenu" vezu, a zatim vam ograničavaju brzinu prijenosa (upload) ili vas usporavaju čim je zapravo počnete koristiti? To je čisti apsurd, ali tokenomika DePIN-a (decentraliziranih mreža fizičke infrastrukture) konačno mijenja pravila igre pretvarajući propusnost u likvidnu imovinu.

Većina ovih mreža ne dijeli tokene tek tako. Kako bi se osigurala sigurnost mreže i spriječili "Sybil napadi" — situacije u kojima jedan korisnik glumi tisuću različitih čvorova — često je potrebno stati (stake) izvorni token. Taj "ulog u igri" jamči da nećete pokretati nestabilan čvor koji gubi pakete podataka.

Mnogi projekti koriste model ravnoteže spaljivanja i kovanja (Burn-and-Mint Equilibrium - BME). U ovom modelu, korisnici kupuju kredite spaljivanjem izvornih tokena mreže, što stvara deflacijski pritisak. S druge strane, protokol kuje (mint) nove tokene kako bi nagradio pružatelje usluga, neovisno o fluktuacijama cijena. To osigurava stalni poticaj ljudima da drže svoj hardver na mreži, održavajući mrežu stabilnom čak i kada je tržište poljuljano.

Svjedočimo masovnom pomaku u kojem "mesh" mreže u vlasništvu zajednice počinju konkurirati lokalnim monopolima. Umjesto da plaćaju stotine eura mjesečno velikim korporacijama, tvrtke se mogu povezati na P2P burze propusnosti.

• Privatnost zdravstvenih podataka: Bolnice mogu koristiti decentralizirane tunele za prijenos kartona pacijenata između podružnica bez oslanjanja na jednog centraliziranog pružatelja usluga u oblaku koji bi mogao biti laka meta za hakere.
• Prikupljanje podataka u maloprodaji (Web Scraping): Veliki trgovci koriste ove mreže za praćenje cijena konkurenata na globalnoj razini bez rizika da IP adrese njihovih podatkovnih centara završe na crnim listama.
• Troškovna učinkovitost: Izbacivanjem posrednika, tvrtke mogu smanjiti mrežne troškove za 30-50%, dok vi istovremeno dobivate svoj dio kolača.

Iskreno, kao što smo već raspravljali, ovaj golemi tržišni zaokret tek je početak. Ako protokoli za usmjeravanje (routing) ostanu sigurni, vaš bi usmjerivač uskoro mogao sam otplaćivati struju koju troši. U nastavku ćemo sve rezimirati i vidjeti je li DePIN doista budućnost ili samo još jedan prolazni kripto ciklus.

Budućnost i završna razmišljanja

Dakle, isplati li se doista pretvoriti kućni usmjerivač u mini podatkovni centar ili je to samo još jedna kripto tlapnja? Iskreno, zaokret prema DePIN-u (decentraliziranim mrežama fizičke infrastrukture) djeluje kao prvi pravi korak u preuzimanju kontrole od pružatelja internetskih usluga koji nam godinama naplaćuju previše.

Krećemo se prema hibridnoj budućnosti u kojoj nećete morati birati između brzine i privatnosti. Budući tehnološki sustavi vjerojatno će koristiti kombinaciju centraliziranih "toplih" čvorova za zahtjevan 4K streaming i decentraliziranih rezidencijalnih skokova za osjetljive zadatke, poput zaobilaženja agresivnih geografskih blokada ili izbjegavanja dubinske inspekcije paketa (DPI) od strane operatera.

• Sinergija 5G mreže i Interneta stvari (IoT): Kako sve više ljudi prelazi na kućni 5G internet, "bazen propusnosti" će doživjeti pravu eksploziju. Zamislite svoj pametni hladnjak ili automobil — poput ranije spomenutih sustava DIMO ili Soarchain — kako sami "zarađuju za stanarinu" usmjeravanjem malih šifriranih paketa dok vi spavate.
• Privatnost na razini poduzeća: Vidimo sve veći interes financijskog i zdravstvenog sektora. Oni moraju prenositi podatke bez ostavljanja masivnog traga na jednom korporativnom poslužitelju, što P2P mrežne strukture (mesh networks) čini legitimnim arhitektonskim izborom.
• Faktor električne energije: Većina ovih "lakih čvorova" (poput projekta Grass) radi kao proširenje preglednika ili na štedljivim Raspberry Pi jedinicama. Ako vrijednost tokena ostane stabilna, trošak "rudarenja" propusnosti doslovno su lipice u usporedbi s nagradama.

Eksplozivan rast koji je ranije naveo DePIN Beta Tester pokazuje da ovo više nije samo hobi za entuzijaste. Riječ je o potpunom preokretu infrastrukture koji mijenja način na koji razmišljamo o vlasništvu nad hardverom. Samo pripazite na svoje zapise o usmjeravanju (routing logs) — održavanje sigurnosti sada je vaša odgovornost, a ne briga pružatelja internetskih usluga.